22. 11. 2018.

Bez buke uz malo muke

Da, ovo jeste blog gde je PVC stolarija dominantna tema, ali ovog puta buka i kako se odbraniti od nje - glavna "zvezda" teksta. Da bi ova priča bila ispričana kako treba - bitno je da upoznate stanje stvari na terenu - jedno prosečno stambeno okruženje negde na “kraju grada”.


Uvod

Dakle, imam sreću da stanujem u mirnom delu grada - negde na periferiji. Nema neke naročite buke od saobraćaja, tek povremeno prođe po neki automobil a i lokalni klinci su zauzeti društvenim mrežama i raznoraznim video igricama pa je i njihov udeo u galami minimalan. Ali, (uvek ono čuveno ali) - na svega trideset metara od zgrade, u jednom podrumu, nalazi se atelje komšije Raše - primenjenog umetnika - konceptualiste - čoveka koji pravi instalacije od različitih materijala a najčešće metala. Raša je dobitnik više međunarodnih priznanja za svoje radove i mi, kao njegove prve komšije, veoma smo ponosni i osećamo se privilegovano što urbani prostor delimo sa jednim takvim genijem.

I sve bi bilo super da Raša nema problema sa inspiracijom: Dotična mu ne dolazi u komadu već - parče po parče :(... I tako, umesto da “u komadu” napravi umetničko delo, Raša često puta mora da prekida stvaranje jer mu je dotična - inspiracija - negde odlutala. Tada, pognute glave, izlazi iz svog radnog prostora, vuče se hodnikom kao prebijeni mačak, nervozno ulazi u stan i prepušta muzama da mu pošalju novo parče inspiracije.

I zaista, posle 2-3 sata (ili dana) ponovo izlazi iz stana, sav usplahiran, trči niz stepenice, nogom otvara vrata ateljea, uzima brusilicu, burgiju ili šta mu je već pri ruci i počinje da ugrađuje novopridošlu inspiraciju u umetničko delo. I tako… oko dvadesetak minuta… sve dok inspiracija ponovo ne presuši… Tako se Rašine stvaralačke muke ponavljaju u ciklusima…

Paklenih 20 minuta


Ako se za nešto može reći da je “pakleno” onda je to upravo tih 20 minuta Rašine inspiracije. Tada besomučno brusilicom seče metal, lupa čekićem, bušilicom pravi rupe na pozicijama koje su samo njemu razumljive i aparatom za varenje dopunjuje ugođaj svetlosnim efektima.

A u međuvremenu...

Za to vreme, komšije koje su se zatekle u krugu od 50 metara, Rašin “napad” inspiracije preživljavaju uz pomoć bensedina, poneke čašice vinjaka ili rakije i, naravno, uz uredno stavljene tampone u uši i zatvaranje prozora. Nije lako biti umetnik - a nije lako biti ni komšija umetnika - jednostavno, umetnost traži žrtvu svih nas tj. naših ušiju. Bar sam tako mislio.



Međutim, jednoga dana...

A onda su jednoga dana muze pogledale i nas - komšije - koje je Rašina buka redovno izbacivala iz ravnoteže mirne svakodnevnice. U stvari baš i nisu muze već jedan od komšija koji je stavio PVC prozore i već drugog dana na uobičajnoj zajedničkoj kafi rekao: - Ej, ljudi, kada zatvorim prozor - ništa ne čujem sa ulice pa čak ni Rašinu buku! Tu je bio početak kraja naših nedaća sa bukom. Jedan po jedan komšija menjao je kompletnu stolariju i potvrđivao da je tiho je kao u piramidi. Kada sam i ja promenio kompletnu stolariju i uverio se da od buke nema ni B…

A onda sam se malo zabavio i pregledajući stručnu literaturu i internet došao do zabrinjavajućih podataka koje obično u svakodnevnom životu prenebregavamo.

Buka je veoma štetna

Dakle, čačkajući po netu, naišao sam na gomilu informacija koje povezuju povećanu količinu buke i… različita oboljenja! Za merenje nivoa buke koristi se jedinica decibel (skraćeno dB) i evo kako različiti nivoi buke utiču na ljudski organizam:
  • Buka jačine od 40 - 50 dB, izaziva psihičke reakcije, uznemirenost, nelagodu i sl.;
  • Buka jačine od 60 – 80 dB, već značajno utiče na vegetativni nervni sistem;
  • Buka jačine od 90 – 110 dB, već vam “probija uši” i možete delimično ili potpuno da izgubite sluh;
  • Buka jačine preko 120 dB, izaziva oštećenje sluha i slušnog aparata (u zavisnosti od starosti i stanja nervnog sistema).
  • Buka od 150 dB izaziva mehaničke povrede slušnog aparata, a od 170 dB smrt.
Toliko da znate šta da očekujete. Ali, naravno, postavlja se pitanje - šta izaziva ovoliku buku?
Našao sam lepu tabelu negde na netu - neka mi oproste oni kojima sam je “maznuo” - neka se jave i postaviću link prema autoru:
Dakle, izvora buke imam na pretek… A kako se protiv nje bori PVC stolarija - e, o tome u narednom postu…


- nastaviće se -