22. 11. 2018.

Bez buke uz malo muke

Da, ovo jeste blog gde je PVC stolarija dominantna tema, ali ovog puta buka i kako se odbraniti od nje - glavna "zvezda" teksta. Da bi ova priča bila ispričana kako treba - bitno je da upoznate stanje stvari na terenu - jedno prosečno stambeno okruženje negde na “kraju grada”.


Uvod

Dakle, imam sreću da stanujem u mirnom delu grada - negde na periferiji. Nema neke naročite buke od saobraćaja, tek povremeno prođe po neki automobil a i lokalni klinci su zauzeti društvenim mrežama i raznoraznim video igricama pa je i njihov udeo u galami minimalan. Ali, (uvek ono čuveno ali) - na svega trideset metara od zgrade, u jednom podrumu, nalazi se atelje komšije Raše - primenjenog umetnika - konceptualiste - čoveka koji pravi instalacije od različitih materijala a najčešće metala. Raša je dobitnik više međunarodnih priznanja za svoje radove i mi, kao njegove prve komšije, veoma smo ponosni i osećamo se privilegovano što urbani prostor delimo sa jednim takvim genijem.

I sve bi bilo super da Raša nema problema sa inspiracijom: Dotična mu ne dolazi u komadu već - parče po parče :(... I tako, umesto da “u komadu” napravi umetničko delo, Raša često puta mora da prekida stvaranje jer mu je dotična - inspiracija - negde odlutala. Tada, pognute glave, izlazi iz svog radnog prostora, vuče se hodnikom kao prebijeni mačak, nervozno ulazi u stan i prepušta muzama da mu pošalju novo parče inspiracije.

I zaista, posle 2-3 sata (ili dana) ponovo izlazi iz stana, sav usplahiran, trči niz stepenice, nogom otvara vrata ateljea, uzima brusilicu, burgiju ili šta mu je već pri ruci i počinje da ugrađuje novopridošlu inspiraciju u umetničko delo. I tako… oko dvadesetak minuta… sve dok inspiracija ponovo ne presuši… Tako se Rašine stvaralačke muke ponavljaju u ciklusima…

Paklenih 20 minuta


Ako se za nešto može reći da je “pakleno” onda je to upravo tih 20 minuta Rašine inspiracije. Tada besomučno brusilicom seče metal, lupa čekićem, bušilicom pravi rupe na pozicijama koje su samo njemu razumljive i aparatom za varenje dopunjuje ugođaj svetlosnim efektima.

A u međuvremenu...

Za to vreme, komšije koje su se zatekle u krugu od 50 metara, Rašin “napad” inspiracije preživljavaju uz pomoć bensedina, poneke čašice vinjaka ili rakije i, naravno, uz uredno stavljene tampone u uši i zatvaranje prozora. Nije lako biti umetnik - a nije lako biti ni komšija umetnika - jednostavno, umetnost traži žrtvu svih nas tj. naših ušiju. Bar sam tako mislio.



Međutim, jednoga dana...

A onda su jednoga dana muze pogledale i nas - komšije - koje je Rašina buka redovno izbacivala iz ravnoteže mirne svakodnevnice. U stvari baš i nisu muze već jedan od komšija koji je stavio PVC prozore i već drugog dana na uobičajnoj zajedničkoj kafi rekao: - Ej, ljudi, kada zatvorim prozor - ništa ne čujem sa ulice pa čak ni Rašinu buku! Tu je bio početak kraja naših nedaća sa bukom. Jedan po jedan komšija menjao je kompletnu stolariju i potvrđivao da je tiho je kao u piramidi. Kada sam i ja promenio kompletnu stolariju i uverio se da od buke nema ni B…

A onda sam se malo zabavio i pregledajući stručnu literaturu i internet došao do zabrinjavajućih podataka koje obično u svakodnevnom životu prenebregavamo.

Buka je veoma štetna

Dakle, čačkajući po netu, naišao sam na gomilu informacija koje povezuju povećanu količinu buke i… različita oboljenja! Za merenje nivoa buke koristi se jedinica decibel (skraćeno dB) i evo kako različiti nivoi buke utiču na ljudski organizam:
  • Buka jačine od 40 - 50 dB, izaziva psihičke reakcije, uznemirenost, nelagodu i sl.;
  • Buka jačine od 60 – 80 dB, već značajno utiče na vegetativni nervni sistem;
  • Buka jačine od 90 – 110 dB, već vam “probija uši” i možete delimično ili potpuno da izgubite sluh;
  • Buka jačine preko 120 dB, izaziva oštećenje sluha i slušnog aparata (u zavisnosti od starosti i stanja nervnog sistema).
  • Buka od 150 dB izaziva mehaničke povrede slušnog aparata, a od 170 dB smrt.
Toliko da znate šta da očekujete. Ali, naravno, postavlja se pitanje - šta izaziva ovoliku buku?
Našao sam lepu tabelu negde na netu - neka mi oproste oni kojima sam je “maznuo” - neka se jave i postaviću link prema autoru:
Dakle, izvora buke imam na pretek… A kako se protiv nje bori PVC stolarija - e, o tome u narednom postu…


- nastaviće se -

18. 10. 2018.

Uspavanka za smrdibube

Pre tačno godinu dana, na istom ovom mestu pisao sam o najezdi smrdibuba, ličnom iskustvu, potrebi da se zaštitimo preko zime da ne bi narednu (tj. 2018. godinu) - dočekali sa još većom populacijom istih.



U većini slučajeva, lekcija NIJE naučena jer ove godine ne da ih ima na sve strane nego se izbacuju i lopatama sa tremova i sa zidova. Novine su pune članaka o tome kako ih se ZAUVEK rešiti (naravno, preterivanje za podizanje čitanosti), zatim o tome kako su to specijalne vrste koje čak ni pticama nisu interesantne... jednom rečju - bolje da kažu: obrali smo zelen bostan.

Ipak postoji nada


Jedina nada da se ovoliko brojna populacija svede na razumni nivo, a 2019. godina protekne u kakvom-takvom miru je - da naredna zima bude hladna i potamani ovu gamad. Međutim, ni tu nisu stvari jednostavne, smrdibube imaju sistem komunikacije putem određenih hemijskih spojeva i bukvalno mogu jedna drugoj preneti poruku: Ej drugari, super gajba da se prezimi - dolazite ovamo... A to ovamo - to je prostor vas i vaše porodice. Dakle, vaši domovi su UGROŽENI. Za vreme ovih poslednjih toplih dana - bube na ovaj način nalaze skrovita mesta u vašim kućama/stanovima i tu će dremati narednih par meseci. A onda - idemo ponovo u napad sa još većom populacijom.
Još ako živite pored neke zelene površine, parka ili imate baštu u blizinu - vi ste garantovani stanodavac (naravno bez kirije)!

"Društvance" se skuplja da prezimi na toplom...

I tako, dok naučnici i dalje proučavaju dotične bube, nagovaraju ptice da ih jedu, moj savet je isti kao prošle godine: Komarnici!

Lično iskustvo


Još prvih toplih dana ove godine sam spustio komarnike na prozorima i još ih nisam digao! Kada padne dnevna temperatura ispod 15 stepeni - usisaću ih i - podići. Tada ću i zatvoriti sezonu koja je za mene bila prilično uspešna jer, i pored dve bašte - u stanu nisam imao smrdibube a ni druge insekte. I ništa hemija, ništa metla... samo PVC stolarija i komarnici. I stalno  svež vazduh - bez strepnje da će neki nezvani leteći ili puzeći gost ući.

Zato mislite na vreme - naredno proleće, leto i jesen se rešava upravo sada. Aktivnom zaštitom svog prostora ulažete da vam sledeća godina bude prijatnija sa manje iznenađenja i neprijatnosti koje gore spomenute dosade donose. 

3. 7. 2018.

Deset santimetara poverenja

Ovaj post neće biti o PVC stolariji… Niti o PVC prozorima… Već o jednoj, itekako bitnoj temi: odnosu prodavac - kupac. Ili davalac usluga - korisnik. Dakle,ovaj post je o POVERENJU. I spremnosti da se klijentu izađe u susret i brzo reše SVI eventalni problemi (ma koliko mali - ili u mom slučaju - kratki - bili).

Zaboravljena kategorija: POVERENJE


Standardno vs. “po meri”


Prosečnog stanovnika Srbije obično zbuni natpis gde piše da se nešto radi po meri.  Zašto naglašavati ovo “po meri” kada postoji toliko gotovih proizvoda koje bi, bar po teoriji, trebalo brzo, lako i jednostavno postaviti na željeno mesto - recimo bela tehnika. Ili možda ugraditi ako je u pitanju PVC stolarija. Jer standard je standard - zna se koje su dužine, širine i ostalo…


Nije baš tako: Primer mog novog frižidera


Da se praksa razlikuje od teorije imao sam priliku da se uverim pre par dana. Crkao mi je frižider… Načisto… Ispustio svoju plemenitu dušu (bolje rečeno plemeniti gas) baš u sred Svetskog prvenstva u fudbalu - kada je najpotrebniji. Radio je besprekorno desetak godina, popravka skoro pa skuplja od kupovine novog i ja se odlučujem da preko neta naručim novi. 

Potražim frižider koji mi odgovara, premerim širinu, visinu, dubinu, sve karakteristike oko eko klase i potrošnje struje, pregledam detaljno specifikaciju potencionalnih kandidata, konsultujem se sa suprugom (tzv. završni korak: aminovanje) i naručim željeni model preko jednog renomiranog sajta. 

Frižider stiže u roku koji je prodavac naznačio na sajtu. Dostava prva liga - momci iz dostave ga uneli, prstom mrdno nisam. Kada sam ga otpakovao sve savršeno: naizgled sve je tu, sve na mestu i frižider postavljam na za ovaj uređaj predviđeno mesto u kuhinji. Onog trenutka kada sam hteo da ga uključim u struju - IZNENAĐENJE! - nedostaje kabla da bi stigao do utičnice! Pogledam, kabl smešno kratak. Utičnica je udaljena tačno kolika je uobičajna dužina kablova za frižidere a ovaj kabl je kraći desetak santimetara. 

Tako blizu... a tako daleko!



Telefon (ne)rešava problem


Šta sad da se radi - treba zameniti kabl ili ga produžiti ili mu NEŠTO uraditi da stigne do utičnice. Budući da frižider ima 5 godina garancije, zovem kol centar prodavca i opišem situaciju. Ljubazna gospođa me pažljivo sasluša i kaže da je najbolje da pozovem uvoznika na taj i taj broj da mi ne bi garancija propala. Zahvalim se, pozovem, taj i taj broj i opet naletim na ljubaznu gospođu koja mi potanko objasni da je rešenje za ovaj problem da nađem dobrog električara koji će to rešiti očas posla. 

Kada sam spomenuo da li će to imati uticaja na garanciju, tu se malo zbunila i rekla da je ipak bolje da pozovem njihov servis na taj i taj broj i da će mi oni pojasniti šta se radi u ovakvim situacijama - u slučaju da je ona omašila dobronamernim savetom. Zahvalim se i pozovem novi taj i taj broj gde me dočeka ljubazni serviser. Kada sam mu opisao problem, imao sam utisak da sam ga pogodio u kurije oko. 

Rekao je da je to jednostavno tako i da tu nema pomoći. Takvi su ovi frižideri po difoltu… Sa tolikom dužinom kabla. Kod drugih uređaja tipa veš-mašine, šporeti, klime i slično moguće je produžiti kabl, ali kod tog frižidera nikako. Nema šanse jer dotični kabl se uliva u tamo nešto od nečega i to nešto od nečega kada se skine napravi nešto drugo mnooogo opasno. Samo što me nije ubedio da će frižider da eksplodira na i najmanji pokušaj promene kabla.

Ok… razumem situaciju rekoh… ali nigde u specifikaciji ne piše da je dužina kabla manja od uobičajne - čak i u prodavnici, da sam probao da ga izmerim - ne bih mogao jer je smotan i ubačen u zadnji deo. Osim toga, naglasio sam serviseru, čini mi se da su ljudi stigli do Meseca a i napravili Spejs Šatl sa 2 miliona delova… a… mi ovde pričamo o desetak santimetra kabla koji treba zameniti? Čak sam se ponudio da to urade o mom trošku. Ništa - serviser ostade srca kamenoga.

Tražio sam da mi ponudi rešenje. I posle, par sekundi, stiglo je (po njemu) spasonosno rešenje: Produžni gajtan! Ali, bunio sam se, ja sam utičnice zato i postavljao na standardnu visinu da bih IZBEGAO produžne gajtane, a sada mi se upravo nudi to kao rešenje. Dobronamerno mi je poručio da je to JEDINO rešenje i da se on sam… ne bi  igrao sa tako kompleksnom situacijom. 

Čak ni taktika: Šta bi bilo ako bi neko ko dobro poznaje ovaj tip frižidera zamenio ovaj kabl i stavio identični samo duži desetak santimentra - nije urodila plodom: serviser je ostao dosledan - u pitanju je opasna stvar i ne treba se igrati… Zahvalio sam se i spustio slušalicu. I otišao da tražim produžni gajtan.

Rešenje za 21. vek - Produžni gajtan! Ili možda rešenje kada vam se ne izlazi na teren...



Ostadoše oni bez jedne (a možda i više) mušterije


Ovo je tipičan primer kako se uspešno odbijaju mušterije. Da, dobro ste pročitali - nisu komarnici u pitanju pa da odbijaju insekte - već je ovo nešto slično, samo za odbijanje mušterija! Praktično, može savršeno da radi i prodaja i distribucija i podrška (bar usmeravajući ka onome ko zna odgovor), ali kada samo jedna karika ne valja - ode mast u propast. 

Zaključak:

  • Više neću kupovati ovu robnu marku. Razlog: štede na materijalu - ko zna šta je još unutra skraćeno, istanjeno i sl… 
  • Neću koristiti ni usluge ovog lanca trgovina jer po domino efektu - u slučaju problema - nemaju rešenje čak ni za minorne probleme.
  • Neću ni preporučivati drugima ovu marku i njihovu tehničku podršku.


I tako, možda sve ovo izgleda beznačajno - gubitak jedne mušterije, ali na duže staze (narednih par godina) izgubili su me i kao kupca veš mašine i šporeta, verovatno i zamrzivača jer i njemu ističe rok. Ispade da desetak santimetra kabla u mom slučaju (a siguran sam da ima još ovakvih primera) prilično košta.  

Osim toga, prodavci i brend izgubili su i druge potencionalne kupce iz mog, ne baš malog okruženja i, što je najbitnije - izgubili su POVERENJE. 


Da li sam ja cepidlaka?


Neko od vas će pomisliti da teram mak na konac i da za pišljivih desetak santimetara kabla pravim bezveznu buku. I još pravim antireklamu za prodavca i robnu marku. Ovo drugo nije tačno - niko u tekstu nije spomenut, osim zlosrećnog frižidera (potencionalne opasnosti!) I, da, antireklama je u mojoj glavi i lošim komentarima u druženju sa ljudima sa kojima se susrećem. 

Što se tiče cepidlačenja - mislim da je bitno da se podsetimo da živimo u drugačijem vremenu gde dobra preporuka itekako vredi i da se za nju treba boriti. Takođe, proverene ljude koji pomažu kada se pojavi problem i izlaze nam u susret treba i čuvati i nagrađivati upravo dobrim preporukama! 





4. 6. 2018.

Roletne za prozore – skrivene dobrobiti i to za zdravlje!

Da, dobro ste pročitali naslov teksta – Roletne za prozore mogu imati veliku ulogu u očuvanju dobrog mentalnog i fizičkog zdravlja. No, krenimo redom.

Zašto roletne

Uobičajni dodatak kada ugrađujete novu stolariju su svakako roletne i komarnici. Dok se o komarnicima (gotovo) sve zna – roletne su proglašene tek zaštitom od vrućina i hladnoće i nekom vrstom „čuvara“ prozora od raznoraznih uticaja – što vremenskih (kiša, vetar, grad, sneg…) što ljudskih (štite od onih što vole da vire kroz prozore ili još gore kroz njih malo uđu u vaš stan). Izrađuju se od PVCa i aluminijuma, imaju dugu trajnost i… to je sve.

Roletne postavljene - Soba spremna za zdrav noćni odmor spavača


Međutim, roletne imaju još jednu dobrobit i to direktno na ljudski organizam. Naime, pomažu (i odlažu) da se pojave različite neurodegerativne bolesti. Utiču i na raspoloženje i smanjuju zamor. I sve to baš roletne. Svejedno da li PVC ili ALU – bitno je da su dobro upotrebljene.

Kako roletne čuvaju zdravlje

Nije u pitanju nikakav napitak pa nećete roletne morati da seckate za čaj već je dovoljna – njihova pravilna upotreba noću! Naime, kvalitetne PVC i ALU roletne POTPUNO zamračuju prostoriju i stvaraju mrak koji je LEK. U potpunom mraku, u čovečijem organizmu (tačnije u pinealnoj žlezdi) počinje da se luči hormon MELATONIN. Ovaj hormon je izuzetno bitan za očuvanje i moždanih ćelija i dobrog zdravlja. Njegov nedostatak dovodi do stalne uznemirenosti, napetosti i lošeg raspoloženja kao i povećanja stresa. U stručnoj literaturi se može pronaći i gomila različitih boleština koje nastaju zbog manjka melatonina, ali nemam želju da ih nabrajam jer, ipak je ovo blog čija je tema pvc stolarija a ne medicina.

Vratimo se zato mraku i roletnama

U današnje vreme, noću smo na sve strane izloženi veštačkom osvetljenju: uglavnom je u pitanju ulično osvetljenje, različite svetlosne reklame, farovi automobila… Unutrašnje osvetljenje možemo a kontrolišemo na ovaj ili onaj način, ali problem je ovo spoljnje. Praktično, nemamo više onaj apsolutni mrak kao prethodne generacije pa je potrebno da ga sami „stvorimo“. Najednostavniji i najelegantniji način je – spustiti roletne do kraja i u mrklom mraku dobro se odmoriti i… izgraditi svoj melatonin za potpunu regeneraciju organizma.

Zašto baš roletne a ne zavese?

Dok ovo čitate a u potrazi za totalnim mrakom sigurno su vam na pamet pale i zavese – one neprozirne, masivne i teške. Ako jesu – znajte da je to loša ideja. Ovakve zavese su pravi „kolektor“ različitih čestica, prašine i grinja… Melatonin ćete možda i izgraditi ali, lako je moguće, i neku preosetljivost  - da ne kažem alergiju – pa ćar pojeo vajdu što bi se reklo u narodnoj poslovici. Osim toga, cena ovih zavesa nije ni malo naivna, održavanje prava gnjavaža a tek kačenje… Verujte da znam o čemu pišem – godinama mi je to bila jedna od aktivnosti u domaćinstvu od koje sam… hmmm… recimo zazirao. Sa PVC roletnama sam se preporodio i ceo proces zamračivanja traje par sekundi! A čišćenje je u rangu brisanja laptopa!

Dakle, ako hoćete puno energije u narednom danu, ako hoćete dobar odmor i dobro zdravlje na duže staze, spuštajte roletne i na spavanje!






7. 5. 2018.

Kako se odbraniti od komaraca






I tako dođe maj posle toplog aprila sa baš lepim kišama. I, naravno, dođoše i komarci i razne druge leteće bube i bubice. Ipak, akcenat je na komarcima jer pored toga što su dosadni - bukvalno nam sisaju krv.

Krizno stanje i povećan broj komaraca doveo je da se po novinama pojave naslovi tipa: Kako se odbraniti od komaraca na prirodan način, donoseći "proverene" metode.  Po autorima, ove metode odbijaju komarce od vas i prostora gde boravite, i to putem mirisa različitog bilja i ulja koje dotični komarci jednostavno ne mogu da podnesu i zato frustrirano odlaze neobavljenog posla.

A zašto baš na "prirodan način"? Pa, sve je veći procenat ljudi koji na ovaj ili onaj način loše zdravstveno reaguju na različite hemijske rasterivače komaraca a i "prirodno" i "eko" su u trendu.

Da ne dužim, sve ove metode su mi bile prilično inspirativne i probao sam skoro SVE što se pojavilo po različitim novinama:
- stavljao na prozorsku dasku svežu nanu, pa onda onu suvu iz kesice (to ih kao odbija),
- stavljao bosiljak (doduše is saksije) a i kadio tamjanom prozore (na opšte zaprepašćenje komšiluka);
- premazivao različitim eteričnim uljima od ruzmarina do eukaliptusa (ovo poslednje je prilično skupo).
- koristio sirće, beli luk...

A posle test perioda...


Posle sedmodnevnog eksperimentisanja sa različitim namirnicama, biljem i aromatičnim uljima, REZULTAT je bio jako loš, gotovo nikakav. Komarci nisu odstupili ni pedalj sa terase i spavaće sobe.

Ne predajem se ni ja lako...


Ipak, zadata tema - kako se odbraniti od komaraca - nije mi davala mira, pa sam savete potražio na YouTube-u računajući... ipak su ovo komarci 21. veka... pa se moramo boriti novim sredstvima.  I tamo, zaista, gomila klipova i saveta tipa: sigurna metoda za istrebljivanje komaraca, a sve u domaćoj režiji tj. "uradi sam" sistem.

Najviše pregleda i nadu ulili su mi klipovi u kojima se koristi presečena plastična boca sa obrnutim vrhom u koju se stavlja voda, malo šećera i kvasca (imate klipić ispod ovog paragrafa kako se pravi). Po teoriji, kvasac, voda i šećer fermentišu, oslobađaju gas privlačan za komarce koji zatim ulaze kroz otvor plastične boce i bivaju zarobljeni ili u vodi ili ne znaju da izađu. To je teorija. U praksi, ljudi koji su probali ovu "spravu" nisu imali nekih vidljivih rezultata ni posle 7 - 14 dana držanja "zamki" na mestima koja su "bogata" muvama i komarcima. U dotičnim klopkama bilo je par komaraca i drugih insekata u zamci - dakle, daleko od spektakularnog broja i rešenja problema.






Poučen prvim eksperimentom sa biljem, gledajući ove klipove sa duboko razočaranim entuzijastima, odlučio sam da više ne eksperimentišem.

Pribegao sam staroj, sigurnoj, prirodnoj metodi: Ja u sobi, komarci napolju a između nas... naravno... PVC komarnici! Problem rešen na prirodan način, bez cimanja uz jedan veliki BONUS. Naime, ova godina je neobična i po tome što su se rano javili i alergeni - čestice polena, prašine i još svačega što kod osetljivih osoba izaziva potrebu za celodnevnim kijanjem. Elem, komarnici mogu polužiti i kao svojevrsni filteri koji ove čestice zadržavaju i time značajno smanjuju njihov procenat u vazduhu prostorije. I lako se čiste: Konkretno ja jednom nedeljno lagano pređem usisivačem sa spoljne strane komarnika - i kao nov je - spreman za "lov" na nove alergene.


I za kraj par zaključaka


1. Naši komarci ne čitaju novine i ne znaju da treba da se plaše svežeg bilja i aromatičnih ulja...
2. Naši komarci, očigledno, gledaju YouTube i znaju za foru sa flašom, šećerom, vodom i kvascem - a i druge trikove i zamke.. pa ih uspešno izbegavaju...
3. Jedini pravi način da se prostor zaštiti od komaraca i insekata su komarnici - nema veze da li su rolo, fiksni, plise, ili neki peti... Komarnici su komarnici... A gratis dobrano štite i od alergena.

BONUS INFO:


- Ako niste ugradili komarnike POD HITNO ugrađujte - očekuje se i navala smrdibuba veća nego prošle godine;
- Nemamo pojma zašto se reč PVC komarnici odomaćila u svakodnevnom govoru -  oni se prave od aluminijuma!
- Zbog alarmantne situacije na terenu i najezde insekata, firma Lenaplast  i dalje nastavlja sa akcijskim cenama - popusti idu i do 20% za komarnike a i druga PVC stolarija je uključena.
- Ove godine je i Svetsko prvenstvo u fudbalu... pa vi vidite kako ćete da gledate... Da li ćete slušati samo huk sa tribina ili i zujanje komaraca oko ušiju...


PS - Ako još neko ima ideju za jurenje komaraca i insekata - neka javi... dopalo mi se ovo eksperimentisanje

29. 3. 2018.

Ulazna vrata koja su se otrgla kontroli...

...ili tako se to (g)radilo sedamdesetih


Post koji sledi je uznemiravajućeg sadržaja i nije za ljude sa slabim živcima. Ni za one koje žive u kućama. Ovo je post samo za hrabre koji su se odlučili za odvažan i riskantan stil života: prebivanje u zajedničkoj zgradi sa gomilom komšija koji se, uglavnom, ne slažu po različitim pitanjima. I za one koji gledaju seriju Vesele sedamdesete. Za nikog drugog. Ako ne spadate u navedenu kategoriju - odmah prestanite sa čitanjem (ili se bar konsultujte sa vašim lekarom ili farmaceutom). Pitate se kakve veze ima blog čije je tema PVC stolarija, hrabrost i TV serija? E pa ima i to poprilično.

Vratimo se u Vesele sedamdesete...


Veliki broj naselja u Beogradu je formiran i građen šezedesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. Bile su to zaista vesele i "zlatne godine" za mnoge koji su dobili ključeve novih stanova i počeli jedan sasvim drugačiji život u naseljima koja su uglavnom potpuno urbanistički rešena i zaokružena za potrebe svojih stanovnika. A i stanovi - zamislite kako je to bilo sjajno: Sve novo - Od boja na zidovima, preko parketa, plakara, kuhinja do vrata, prozora, vodovodnih cevi... Miris novog se osećao svuda u vazduhu... Jedina mana je bila što su stanovi u zgradama, većim ili manjim i što imaju - zajedničke prostorije: uglavnom podrume i, naravno, nezaobilani hodnik i velika, masivna gvozdena ulazna vrata. I, naravno, stanare različitih naravi.

Beograd sedamdesetih - Bazeni na Košutnjaku, u pozadini Julino brdo
(slika: Stare Slike Beograda)


Elem, i ja sam se veselih sedamedesetih uselio u jednu takvu zgradu i od samog početka zajedničkog suživota počela su sitna prepucavanja među komšilukom tipa: Komšinice, ti si ove nedelje preskočila da opereš hodnik, nemoj da se to više dešava ili vidi kakva su nam musava stakla na ulaznim vratima... sramota bre - ajde da pravimo spisak za pranje. Naravno, povremene čarke oko pola metra bašte, ili prostora ispred podruma bila su uobičajna pojava tako da ne trošim slova na takve sitnice...

A godine su prolazile... a i decenije... 


Sa proticanjem vremena i stanovnici dotičnih zgrada su starili. Neki su počeli da piju lekove za ovo i ono, neki su nas napustili, neki mladi naraštaji se pojavili... takav je život. I, verovali ili ne, i same zgrade i stanovi su ostarili. Ali sa stanovima je bilo lakše - većina ih je renovirana: Stavljene nove plastične vodovodne cevi, pa novi parketi, pa zidovi sa mrežicama, gips, čuda neka, PVC prozori, komarnici  i PVC vrata... Dakle, stanovi su prošli bolje od stanara koje je bilo teško "podmladiti" kao same stanove.

I sada dolazimo do kritičnog mesta koje vam je sigurno ostalo u pamćenju: zajedničkih prostorija: hodnika i vrata. Aha... E, tu je nastao horor... Pločice u hodniku su se digle (što smo povremenim individualnim akcijama sanirali lepkom) ali su zato masivna gvozdena ulazna vrata bili stalni izvor razmirica i neslaganja. U "mlađim godinama" - bilo je dosta žalbi da komšije nemaju obzira i lupaju (namerno!) ulaznim vratima da čitava zgrada odjekuje, a kada smo uspeli da usaglasimo stavove i kupimo automat za vrata - onda su nastali drugi problemi. Svakih nekoliko meseci, automat se kvario jer "nesavesne" komšije nisu znale da ga koriste: kada otvore vrata i uđu u hodnik - gurali bi ih dok se ne zatvore. Vrata koja se automatski zatvaraju i guranje baš ne idu zajedno.

Onda su ta mučena vrata od silnih godina na suncu i kiši... zagrevanju i hlađenju jednostavno klonula tj. pala na pločice pa je svako otvaranje postalo test snage jer su grebale po pločicama tužno cvileći... Naravno, automat je isputio duštu tj. ulje, tako da ni on nije bio u funkciji. O zaključavanju ni reči jer se brava pokvarila pre dosta godina.

Vrata monstrum - uzrok mnogih ranih buđenja, lupanja, zatočenja...

Pre par godina, posle višemesečnog bildovanja usled guranja i dizanja vrata - rešili smo da zovemo stručno lice, sredimo vrata, automat a i bravu. Bio je to pravi pravcati uspeh - komšije su se složile oko ovih stavki jednoglasno. A onda su svi bili zauzeti danima i nije imao ko da pozove majstora. Ja sam se našao pametan, otvorio oglase i pozvao prvog majstora za vrata na koga sam naišao. Čovek je došao u rekordnom roku, skinuo vrata, brusilicom odsekao nosač istih i zavario na drugo mesto - tako da su vrata naizgled normalno funkcionisala. Promenio je i bravu i cilindar i svi smo dobili nove ključeve. Uredno je isplaćen lepom svotom za svoje angažovanje. Dve trećine posla bilo je rešeno - ostao je samo automat. To je bilo u četvrtak i tada smo se dogovorili da počnemo redovno zaključavanje vrata svake večeri u 22:00.

Dva dana kasnije


Već u subotu, svi smo stajali u hodniku i to u čudu jer... novi cilindar je pukao, ključ se zaglavio... i niko nije mogao da izađe iz zgrade ili uđe. Razmišljati o provaljivanju vrata bilo je iluzorno jer vrata su ZAISTA teška kao tuč. Pozvao sam telefonom majstora, koji mi se javio sa nekog krova u Obrenovcu gde je radio, i kada je sam mu objasnio našu situaciju i urgentnost -  rekao je eto mene najbrže što mogu. I zaista, posle dva sata stiže majstor. Upotrebio je brusilicu i dosta znoja da bi nas oslobodio. Onda je konstatovao da je bio u pitanju kineski cilindar i da nije do njega i još svašta nešto napričao, ugradio novi cilindar koji smo mi poprilično platili jer je starinski i domaći... I tako smo se rastali - naravno pošto smo mu platili lepu dnevnicu za:
1. urgentan slučaj
2. rad subotom

Vreme teče i posle par meseci opet se sastajemo i odlučujemo da kupimo nov automat za vrata jer ako se ne pazi - vrata opet lupaju kao u najlepšim danima svoje mladosti. Nema druge. Komšija se ponudio da to uradi jer ide na buvljak... i pretpostavljam da znate šta se posle dve nedelje desilo sa tim automatom... da... upravo to... raspao se na parčiće, a naši troškovi za majstore, automate, cilindre... naravno porasli.

I danas...


Do današnjeg dana, bilo su još 3 takve intervencije oko podešavanja palih vrata, kupovina 2 automata i lepih para datih za sve to. Doduše, nije bilo opšteg zaključavanja i zatvorenog režima kao pre par godina, ali smo svi na oprezu. Vrata su postala samostalo biće koje odlučuje kada će i kako da se ponaša.

A mi zarobljenici, na izgled sitnih troškova koji su narasli oho-ho - mogli smo nova ulazna vrata da kupimo i da nam ostane kusur. Još kada su komšije videle kako je lako i brzo tekla ugradnja PVC ulaznih vrata sa sve automatom u jednoj zgradi u blizini - da prsnu od muke... A kada su čuli cenu koja je bila samo deo naših troškova u prethodne tri godine bila je već žuta minuta.

I tako... Nama se ispunila narodna "Ko ne plati na mostu, plati na ćupriji" i još ostane zaključan bez mogućnosti izlaska.

----

Ova priča ostaje nezavršena jer ko zna kakva nam nova iznenađenja spremaju ulazna vrata... Ali, i mi se spremamo da njih iznenadimo novom PVC stolarijom... Ali o tome, u nekom drugom postu...

15. 2. 2018.

Ušteda na PVC i ALU stolariji i to... ovih dana...

Tema ovog posta je opet novac tj. kako da ga sačuvate (i potrošite na nešto drugo)! Neko će reći da sam preterao, da sam o tome pisao i da samo mislim na pare i da umesto toga treba da se bavim istraživanjem, poređenjem, davanjem saveta vezanih za PVC i ALU stolariju, a ne da reklamiram svoj tvrdičluk.


Ipak, post je domenu traženog jer daje veoma korisnu informaciju: daje savet kako da uštedite na svemu što se tiče PVC stolarije, a da dobijete vrhunski proizvod i uslugu: bilo da su u pitanju PVC prozori, PVC vrata, komarnici za prozore ili nešto peto.

Da vaša prasica bude lepa i uhranjena, mislite na vreme

U čemu je štos?


Stvar je u AKCIJAMA. Da, i u svetu PVC i ALU stolarije postoje Akcije tj. vremenski periodi kada se određeni proizvodi  i usluge prodaju po nižoj ceni. Razlozi su uobičajni a najčešći: prelaz iz jedne sezone u drugu kao i ohrabrivanje klijenata koji su finansijski iscrpljeni posle različitih godišnjih događaja kao što su Nova godina, godišnji odmor, sezona slava... Bitno je da se radi, održava dobra reputacija jer nema bolje preporuke od preporuke zadovoljnog klijenta.

E pa dragi moji - upravo smo u mesecu jedne takve akcije koju je promovisala firma Lenaplast. Akcija je počela 15. februara i traje do 15. marta 2018. godine. Pošto je sve u znaku broja 15 onda je i ušteda koju dobijate čitavih 15%! Kako to praktično izgleda? Pa, jednostavno - ako bi u vanakcijskom periodu troškovi bili npr. 1.000 EUR - sada će vas sve ovo koštati samo 850 EUR. 150 EUR stavite u koverticu... pa eto već keša i za deo letovanja.

Ima još...


Akcija nudi i druge pogodnosti u ovom periodu a to su:


  • Gratis uklanjanje i odvoz stare stolarije i 
  • Kupovina na kredit!


Ova druga stavka je posebno interesantna jer pojedine banke daju izuzetno povoljne kredite kada je u pitanju kredit za poboljšanje energetske efikasnosti - tako da vašu novu PVC ili ALU stolariju možete dobiti i na - odloženo. Sjajno, zar ne!

I zato, ako ste planirali da menjate/ugrađujete PVC ili ALU stolariju - sada je pravi trenutak. Neka vas ne brine vreme - timovi završavaju demontažu-montažu u kratkom vremenskom roku od svega par sati (praksa i iskustvo čine čuda!), a savremeni materijali omogućuju da se bez problema i bilo kakve razlike u kvalitetu radi sve do -10 stepeni!

E, sada ste vi na potezu. A mene ako se setite kako sam vam uštedeo novac... pa kupite mi šampitu... slab sam na slatkiše :). Srećno!